Naš novi Foodie Nomad je mladi Hrvoje Lasić, Širokobriježanin sa zagrebačkom adresom, gdje živi i radi kao liječnik.
Kolega i on su, kao studenti medicine iz Hrvatske, mjesec i pol dana obavljali ljetnu praksu u Tokyu.
To je bilo prije 3 godine, a sada je išao na odmor i u posjetu kolegama 9 dana.
‘Japan baš volim kao državu i Japance kao narod, a i hrana je odlična (kad se malo navikneš 😉 ). Miso juha, sirove stvari, tofu i soja su asocijacije i dijelovi tradicionalne japanske kuhinje. Razne tehnike i jela redovito završavaju na “yaki”, pa su su najpoznatiji teriyaki, takoyaki, okonomiyaki i tako još milijun naziva koje je teško poloviti što koji znači :D. Tu su i ramen i mnoga druga jela.’, kazao nam je Hrvoje.
A kako gastro putovanje Tokyjom izgleda, donosimo u foto dnevniku.
Uživajte!
Ono što je tipično u Japanu je da ispred restorana ima plastični prikaz svih jela koje nude, tako da možeš bolje vidjeti što ti je izgledom primamljivo.
Svima prva asocijacija na japansku hranu je sushi – kombinacija riže, različiti morski organizmi, ponekad omotani algama. Kombinacija je puno, ja najviše volim sushi od lososa i tune. Obavezno se jede s umakom od soje koji je meni odličan, i wasabi po želji, meni je prejak pa ne preferiram.
Oni jedu nama puno čudnovatih i egzotičnih stvari tako sam probao i sirovog morskog ježa, čak i nije lošeg okusa ali psihološka barijera malo ometa uživanje.
Iako je glavna asocijacija na japansku hranu to da jedu sirovo, zapravo je jako puno jela pohano, kuhano, sadrži meso i jaja i sl. Japanci ne jedu stalno sushi i sirovo, jedino što je istina je da je riža gotovo uvijek prilog.
Okušao sam se u pravljenju hrane – shabu shabu jelo. Štapicima se uzme govedina i provuče nekoliko puta kroz vreli umak – jako jako fino!
Moja mentorica iz bolnice odvela nas je na večeru u “Hokkaido stilu”. Na sred stola stoji vrsta roštilja i slagali smo meso i povrće. Inace to je najsjeverniji otok Japana gdje su najbolje farme i pašnjaci, od tamo dolazi najbolje meso i mlijeko. Tu smo jeli janjetinu, janjeće srce, povrce… Prženo smo meso umakali u sirovo jaje i tako jeli. U Japanu često stvari zaliju sirovim jajetom, tako su mi bar rekli 😀
Inače hrana dolazi u više slijedova. Jako paze da jelo bude estetski primamljivo. Konobar se nakloni i predstavi svako jelo o čemu se radi i kako je napravljeno.
Japanci puno konzumiraju zeleni čaj. Odrastaju s njim, sveprisutan je u svim kombinacijama. Redovito se kao besplatno piće u restoranu dobije i čaj. Osobito je popularan sladoled od zelenog čaja kao desert. Također prilozi – slatku pastu od crvenog graha. Zdravo, ali moram priznati meni nije toliko ukusno.
Japanske souffle palačinke su vrlo popularan izbor deserta. Mekane, u raznim kombinacijama, većinom sa šlagom i voćem. Meni osobno nešto najbolje što se tiče slatkog u njihovoj prehrani.
Šećerna vuna i razne slastice u duginim bojama su vrlo popularni u Japanu. Šarenilo, razigranost i vesela glazba se mogu sresti na svakom koraku.
U Japanu možete i popiti kavu u društvu različitih egzotičnih životinja 😀
Hrvoje zaključuje: ‘Sve u svemu, mogu se knjige napisati o japanskoj kuhinji. Jela je jako mnogo, svaka regija ima svoje spečificnosti. Od opasne fugu ribe (koja je fatalna ako se krivo pripremi), ramena i sveprisutnog sushija, do mesa sa sjevera i pašnjaka Hokkaida. Ovo je samo mali ulomak od njihovih jela koje sam ovaj put imao priliku jesti. Ako vas put ikada nanese u Japan, sigurno će te uživati – itadakimasu! ( Dobar tek 🙂 )
